Katamarani imaju dva trupa koja idu paralelno, što rezultira širom linijom stabilnosti. Kada se susreću s vanjskim silama kao što su vjetar i valovi, dva trupa katamarana zajedno mogu pružiti veću potpornu površinu, čime se smanjuje stupanj naginjanja. Na primjer, u nekim uvjetima na nemirnom moru, katamarani još uvijek mogu zadržati relativno stabilan položaj plovidbe. Nadalje, relativno nisko težište katamarana dodatno povećava njegovu stabilnost. Struktura povezivanja između dva trupa također pomaže u raspodjeli vanjskih sila, poboljšavajući ukupnu otpornost na naginjanje.
Područje potpore: Paralelni trupovi katamarana značajno povećavaju područje potpore. Nasuprot tome, jednotrupac ima samo jedan trup u kontaktu s vodom. Pod istim vanjskim silama, katamaran, sa svojom širom potpornom bazom, može se bolje oduprijeti njihanju i naginjanju uzrokovanom vjetrom i valovima. Na primjer, na uzburkanom moru, dva trupa katamarana mogu svaki apsorbirati dio sile udara, smanjujući ukupno njihanje plovila.
Položaj centra gravitacije: Težište katamarana obično je nisko. Budući da su dva trupa raspoređena na obje strane, ukupna raspodjela težine je disperznija, a težište je relativno niže. Niži centar gravitacije čini katamarane stabilnijim tijekom plovidbe i manje sklonima prevrtanju zbog vanjskih sila. Jednotrupci, s druge strane, imaju koncentriranije središte gravitacije, što ih čini osjetljivijima na neravnotežu kada su podvrgnuti većim vanjskim silama zbog pomaka u središtu gravitacije.
Strukturna disperzija sile: povezujuća struktura između dva trupa katamarana igra ključnu ulogu. Raspodjeljuje vanjske sile na oba trupa, sprječavajući prekomjerno opterećenje na bilo kojem pojedinačnom području. Kada je izložena vjetru i valovima, spojna struktura prenosi i raspršuje silu, smanjujući oštećenja pojedinačnih trupova i održavajući ukupnu stabilnost plovila. Jednotrupcima nedostaje ova-raspršena sila, što ih čini osjetljivijima na lokalizirana oštećenja i nestabilnost kada su suočeni s istim vanjskim silama.
